rúniti
rúniti nesvrš. 〈prez. rẉnīm, pril. sad. rúnēći, gl. im. rúnjēnje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
runiti | |
prezent | |
jednina | |
1. | runim |
2. | runiš |
3. | runi |
množina | |
1. | runimo |
2. | runite |
3. | rune |
futur | |
jednina | |
1. | runit ću |
2. | runit ćeš |
3. | runit će |
množina | |
1. | runit ćemo |
2. | runit ćete |
3. | runit će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | runjah |
2. | runjaše |
3. | runjaše |
množina | |
1. | runjasmo |
2. | runjaste |
3. | runjahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | runio sam |
2. | runio si |
3. | runio je |
množina | |
1. | runili smo |
2. | runili ste |
3. | runili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam runio |
2. | bio si runio |
3. | bio je runio |
množina | |
1. | bili smo runili |
2. | bili ste runili |
3. | bili su runili |
imperativ | |
jednina | |
2. | runi |
množina | |
1. | runimo |
2. | runite |
glagolski prilog sadašnji | |
runeći | |
glagolski pridjev aktivni | |
runio, runila, runilo | |
runili, runile, runila | |
glagolski pridjev pasivni | |
runjen, runjena, runjeno | |
runjeni, runjene, runjena |
1. | (što) odvajati zrnje s kukuruznog klipa; kruniti |
2. | odvajati u sitnim česticama, djelićima; drobiti, mrviti, odvajati s čega |
3. | (se) a. odvajati se, otpadati, otkidati se od čega u malim česticama; osipati se b. trošiti se gubeći površinske čestice |