rúniti
rúniti nesvrš. 〈prez. rẉnīm, pril. sad. rúnēći, gl. im. rúnjēnje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| runiti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | runim |
| 2. | runiš |
| 3. | runi |
| množina | |
| 1. | runimo |
| 2. | runite |
| 3. | rune |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | runit ću |
| 2. | runit ćeš |
| 3. | runit će |
| množina | |
| 1. | runit ćemo |
| 2. | runit ćete |
| 3. | runit će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | runjah |
| 2. | runjaše |
| 3. | runjaše |
| množina | |
| 1. | runjasmo |
| 2. | runjaste |
| 3. | runjahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | runio sam |
| 2. | runio si |
| 3. | runio je |
| množina | |
| 1. | runili smo |
| 2. | runili ste |
| 3. | runili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam runio |
| 2. | bio si runio |
| 3. | bio je runio |
| množina | |
| 1. | bili smo runili |
| 2. | bili ste runili |
| 3. | bili su runili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | runi |
| množina | |
| 1. | runimo |
| 2. | runite |
| glagolski prilog sadašnji | |
| runeći | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| runio, runila, runilo | |
| runili, runile, runila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| runjen, runjena, runjeno | |
| runjeni, runjene, runjena | |
Definicija
| 1. | (što) odvajati zrnje s kukuruznog klipa; kruniti |
| 2. | odvajati u sitnim česticama, djelićima; drobiti, mrviti, odvajati s čega |
| 3. | (se) a. odvajati se, otpadati, otkidati se od čega u malim česticama; osipati se b. trošiti se gubeći površinske čestice |
Etimologija
✧ v. runo
