Hrvatski jezični portal

rukovòditi

rukovòditi nesvrš.prez. rukòvodīm, pril. sad. rukòvodēći, gl. im. rukòvođēnje〉

Izvedeni oblici
Nesvršeni
infinitiv
rukovoditi
 
prezent
jednina
1. rukovodim
2. rukovodiš
3. rukovodi
množina
1. rukovodimo
2. rukovodite
3. rukovode
 
futur
jednina
1. rukovodit ću
2. rukovodit ćeš
3. rukovodit će
množina
1. rukovodit ćemo
2. rukovodit ćete
3. rukovodit će
 
imperfekt
jednina
1. rukovođah
2. rukovođaše
3. rukovođaše
množina
1. rukovođasmo
2. rukovođaste
3. rukovođahu
 
perfekt
jednina
1. rukovodio sam
2. rukovodio si
3. rukovodio je
množina
1. rukovodili smo
2. rukovodili ste
3. rukovodili su
 
pluskvamperfekt
jednina
1. bio sam rukovodio
2. bio si rukovodio
3. bio je rukovodio
množina
1. bili smo rukovodili
2. bili ste rukovodili
3. bili su rukovodili
 
imperativ
jednina
2. rukovodi
množina
1. rukovodimo
2. rukovodite
 
glagolski prilog sadašnji
rukovodeći
 
glagolski pridjev aktivni
rukovodio, rukovodila, rukovodilo
rukovodili, rukovodile, rukovodila
 
glagolski pridjev pasivni
rukovođen, rukovođena, rukovođeno
rukovođeni, rukovođene, rukovođena
Definicija
razg.
1. (čime) voditi, upravljati (u organizaciji, poduzeću)
2. (se čime) voditi se čime kao idejom, slijediti zamisao
Etimologija
v. ruka + v. voditi