sàsūti
sàsūti (što) svrš. 〈prez. sȁspēm, pril. pr. -ūvši, imp. sàspi, prid. trp. sȁsūt〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| sasuti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | saspem |
| 2. | saspeš |
| 3. | saspe |
| množina | |
| 1. | saspemo |
| 2. | saspete |
| 3. | saspu |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | sasut ću |
| 2. | sasut ćeš |
| 3. | sasut će |
| množina | |
| 1. | sasut ćemo |
| 2. | sasut ćete |
| 3. | sasut će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | sasuh |
| 2. | sasu |
| 3. | sasu |
| množina | |
| 1. | sasusmo |
| 2. | sasuste |
| 3. | sasuše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | sasuo sam |
| 2. | sasuo si |
| 3. | sasuo je |
| množina | |
| 1. | sasuli smo |
| 2. | sasuli ste |
| 3. | sasuli su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam sasuo |
| 2. | bio si sasuo |
| 3. | bio je sasuo |
| množina | |
| 1. | bili smo sasuli |
| 2. | bili ste sasuli |
| 3. | bili su sasuli |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | saspi |
| množina | |
| 1. | saspimo |
| 2. | saspite |
| glagolski prilog prošli | |
| sasuvši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| sasuo, sasula, sasulo | |
| sasuli, sasule, sasula | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| sasut, sasuta, sasuto | |
| sasuti, sasute, sasuta | |
Definicija
| 1. | sipajući istresti iz čega u što |
| 2. | razg. pren. a. ispaliti [sasuti paljbu] b. izgovoriti mnogo riječi na brzinu [sasuti bujicu riječi na koga] |
Frazeologija
⃟ sasuti kome prah (prašinu) u oči prevariti koga;
sasuti vatru na koga prekoriti koga vrlo oštrim riječima
sasuti vatru na koga prekoriti koga vrlo oštrim riječima
Etimologija
✧ s (a)- + v. sipati
