Hrvatski jezični portal

sàrāč

sàrāč m 〈G saráča〉

Izvedeni oblici
jednina
N sarač
G sarača
D saraču
A sarač
V saraču
L saraču
I saračem
množina
N sarači
G sarača
D saračima
A sarače
V sarači
L saračima
I saračima
Definicija
reg. obrtnik koji izrađuje razne kožne predmete; sedlar, remenar
Onomastika
pr. (prema zanimanju): Sàrāč (120, Sinj, Požega, Moslavina), Saráčević (Zagreb, I Slavonija, Istra), Saràčīć (Šibenik), Saràdžīć (Rijeka, Novska)
Etimologija
tur. saraç ← arap. särāǧ