sakrívati
sakrívati (koga, što, se) nesvrš. 〈prez. sàkrīvām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉,
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
sakrivati | |
prezent | |
jednina | |
1. | sakrivam |
2. | sakrivaš |
3. | sakriva |
množina | |
1. | sakrivamo |
2. | sakrivate |
3. | sakrivaju |
futur | |
jednina | |
1. | sakrivat ću |
2. | sakrivat ćeš |
3. | sakrivat će |
množina | |
1. | sakrivat ćemo |
2. | sakrivat ćete |
3. | sakrivat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | sakrivah |
2. | sakrivaše |
3. | sakrivaše |
množina | |
1. | sakrivasmo |
2. | sakrivaste |
3. | sakrivahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | sakrivao sam |
2. | sakrivao si |
3. | sakrivao je |
množina | |
1. | sakrivali smo |
2. | sakrivali ste |
3. | sakrivali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam sakrivao |
2. | bio si sakrivao |
3. | bio je sakrivao |
množina | |
1. | bili smo sakrivali |
2. | bili ste sakrivali |
3. | bili su sakrivali |
imperativ | |
jednina | |
2. | sakrivaj |
množina | |
1. | sakrivajmo |
2. | sakrivajte |
glagolski prilog sadašnji | |
sakrivajući | |
glagolski pridjev aktivni | |
sakrivao, sakrivala, sakrivalo | |
sakrivali, sakrivale, sakrivala | |
glagolski pridjev pasivni | |
sakrivan, sakrivana, sakrivano | |
sakrivani, sakrivane, sakrivana |