salètjeti
salètjeti (koga) svrš. 〈prez. sàletīm, pril. pr. -īvši, prid. rad. salètio〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| saletjeti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | saletim |
| 2. | saletiš |
| 3. | saleti |
| množina | |
| 1. | saletimo |
| 2. | saletite |
| 3. | salete |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | saletjet ću |
| 2. | saletjet ćeš |
| 3. | saletjet će |
| množina | |
| 1. | saletjet ćemo |
| 2. | saletjet ćete |
| 3. | saletjet će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | saletjeh |
| 2. | saletje |
| 3. | saletje |
| množina | |
| 1. | saletjesmo |
| 2. | saletjeste |
| 3. | saletješe |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | saletio sam |
| 2. | saletio si |
| 3. | saletio je |
| množina | |
| 1. | saletjeli smo |
| 2. | saletjeli ste |
| 3. | saletjeli su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam saletio |
| 2. | bio si saletio |
| 3. | bio je saletio |
| množina | |
| 1. | bili smo saletjeli |
| 2. | bili ste saletjeli |
| 3. | bili su saletjeli |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | saleti |
| množina | |
| 1. | saletimo |
| 2. | saletite |
| glagolski prilog prošli | |
| saletjevši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| saletio, saletjela, saletjelo | |
| saletjeli, saletjele, saletjela | |
Definicija
| 1. | a. agresivno, naprasno tražiti od koga da što učini b. uporno tražiti čije društvo [saletjeti filmsku zvijezdu] |
| 2. | pren. obuzeti, spopasti (o snu, mislima) |
Etimologija
✧ s (a)- + v. letjeti
