sȁmo (I)
sȁmo (I) čest.
1. | jedino, isključivo [samo razgovaraju] |
2. | ne više nego, tȅk [samo korak do propasti] |
3. | povezuje prethodno izgovoren ili zamišljen tekst s onim što slijedi [samo, ipak sam zabrinut] |
4. | malo prema očekivanju, ob. u najmanjoj mjeri, količini, po najnižoj cijeni itd. [ (ulaznica stoji) samo pet kuna] |
5. | u raznim vezama i kontekstima [nastavite samo tako! u zn. poticanja; samo reci, pa ćeš vidjeti često ironično; nemoj mi samo reći da sve to nisi prije znao u zn. pojačavanja neke zabrane ili onoga što se ne želi čuti i sl.; kako ti samo pada na pamet tako što u zn. pojačavanja čuđenja; kad bi samo došao! u zn. želje; igraj se, samo me pusti na miru! u zn. uvjeta za vršenje ili dopuštenje radnje; kako je samo saznao? za pojačavanje čuđenja u upitnim rečenicama] |
6. | vrlo jednostavno, bez prestanka, samo od sebe, na privlačan način itd. [s krova se samo cijedi] |