Hrvatski jezični portal

sȁmotnīk

sȁmotnīk m 〈V -īče, N mn -īci〉

Izvedeni oblici
jednina
N samotnik
G samotnika
D samotniku
A samotnika
V samotniče
L samotniku
I samotnikom
množina
N samotnici
G samotnika
D samotnicima
A samotnike
V samotnici
L samotnicima
I samotnicima
Definicija
onaj koji je sam; usamljenik, samotnjak, samotar
Etimologija
✧ vidi sȃm