Hrvatski jezični portal

afȋn

afȋn prid.,

Definicija
ob. u:
Sintagma
afina funkcija realne varijable x mat. funkcija oblika y = ax + b; linearna funkcija;
afina geometrija mat. dio geometrije koji proučava invarijantna svojstva afinih transformacija;
afina transformacija mat. preslikavanje euklidske ravnine ili prostora koje čuva svojstvo kolinearnosti, tj. pravce preslikava u pravce, npr. translacija i homotetija
Etimologija
fr. afin ≃ lat. affinitas: srodnost, podudarnost