pròmicati
pròmicati nesvrš. 〈prez. -ičēm, pril. sad. -ičūći, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| promicati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | promičem |
| 2. | promičeš |
| 3. | promiče |
| množina | |
| 1. | promičemo |
| 2. | promičete |
| 3. | promiču |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | promicat ću |
| 2. | promicat ćeš |
| 3. | promicat će |
| množina | |
| 1. | promicat ćemo |
| 2. | promicat ćete |
| 3. | promicat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | promicah |
| 2. | promicaše |
| 3. | promicaše |
| množina | |
| 1. | promicasmo |
| 2. | promicaste |
| 3. | promicahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | promicao sam |
| 2. | promicao si |
| 3. | promicao je |
| množina | |
| 1. | promicali smo |
| 2. | promicali ste |
| 3. | promicali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam promicao |
| 2. | bio si promicao |
| 3. | bio je promicao |
| množina | |
| 1. | bili smo promicali |
| 2. | bili ste promicali |
| 3. | bili su promicali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | promiči |
| množina | |
| 1. | promičimo |
| 2. | promičite |
| glagolski prilog sadašnji | |
| promičući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| promicao, promicala, promicalo | |
| promicali, promicale, promicala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| promican, promicana, promicano | |
| promicani, promicane, promicana | |
Definicija
| 1. | (, što, koga), v. promaknuti |
| 2. | (što) unapređivati, pridonositi napredovanju, činiti da napreduje; promovirati [promicati hrvatske gospodarske interese] |
