prizívati
prizívati (koga, što) nesvrš. 〈prez. prìzīvām/prìzīvljēm, pril. sad. -ajūći/-ivljūći, gl. im. -ānje〉,
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
prizivati | |
prezent | |
jednina | |
1. | prizivam / prizivljem |
2. | prizivaš / prizivlješ |
3. | priziva / prizivlje |
množina | |
1. | prizivamo / prizivljemo |
2. | prizivate / prizivljete |
3. | prizivaju / prizivlju |
futur | |
jednina | |
1. | prizivat ću |
2. | prizivat ćeš |
3. | prizivat će |
množina | |
1. | prizivat ćemo |
2. | prizivat ćete |
3. | prizivat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | prizivah |
2. | prizivaše |
3. | prizivaše |
množina | |
1. | prizivasmo |
2. | prizivaste |
3. | prizivahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | prizivao sam |
2. | prizivao si |
3. | prizivao je |
množina | |
1. | prizivali smo |
2. | prizivali ste |
3. | prizivali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam prizivao |
2. | bio si prizivao |
3. | bio je prizivao |
množina | |
1. | bili smo prizivali |
2. | bili ste prizivali |
3. | bili su prizivali |
imperativ | |
jednina | |
2. | prizivaj / prizivlji |
množina | |
1. | prizivajmo / prizivljimo |
2. | prizivajte / prizivljite |
glagolski prilog sadašnji | |
prizivajući | |
glagolski pridjev aktivni | |
prizivao, prizivala, prizivalo | |
prizivali, prizivale, prizivala |