priznávati
priznávati nesvrš. 〈prez. prìznājēm, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉,
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
priznavati | |
prezent | |
jednina | |
1. | priznajem |
2. | priznaješ |
3. | priznaje |
množina | |
1. | priznajemo |
2. | priznajete |
3. | priznaju |
futur | |
jednina | |
1. | priznavat ću |
2. | priznavat ćeš |
3. | priznavat će |
množina | |
1. | priznavat ćemo |
2. | priznavat ćete |
3. | priznavat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | priznavah |
2. | priznavaše |
3. | priznavaše |
množina | |
1. | priznavasmo |
2. | priznavaste |
3. | priznavahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | priznavao sam |
2. | priznavao si |
3. | priznavao je |
množina | |
1. | priznavali smo |
2. | priznavali ste |
3. | priznavali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam priznavao |
2. | bio si priznavao |
3. | bio je priznavao |
množina | |
1. | bili smo priznavali |
2. | bili ste priznavali |
3. | bili su priznavali |
imperativ | |
jednina | |
2. | priznaj |
množina | |
1. | priznajmo |
2. | priznajte |
glagolski prilog sadašnji | |
priznajući | |
glagolski pridjev aktivni | |
priznavao, priznavala, priznavalo | |
priznavali, priznavale, priznavala | |
glagolski pridjev pasivni | |
priznavan, priznavana, priznavano | |
priznavani, priznavane, priznavana |