próbati
próbati dv. 〈prez. prȏbām, pril. sad. -ajūći, pril. pr. -āvši, gl. im. -ānje〉
Dv. | |
---|---|
infinitiv | |
probati | |
prezent | |
jednina | |
1. | probam |
2. | probaš |
3. | proba |
množina | |
1. | probamo |
2. | probate |
3. | probaju |
futur | |
jednina | |
1. | probat ću |
2. | probat ćeš |
3. | probat će |
množina | |
1. | probat ćemo |
2. | probat ćete |
3. | probat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | probah |
2. | probaše |
3. | probaše |
množina | |
1. | probasmo |
2. | probaste |
3. | probahu |
aorist | |
jednina | |
1. | probah |
2. | |
3. | |
množina | |
1. | |
2. | |
3. | |
perfekt | |
jednina | |
1. | probao sam |
2. | probao si |
3. | probao je |
množina | |
1. | probali smo |
2. | probali ste |
3. | probali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam probao |
2. | bio si probao |
3. | bio je probao |
množina | |
1. | bili smo probali |
2. | bili ste probali |
3. | bili su probali |
imperativ | |
jednina | |
2. | probaj |
množina | |
1. | probajmo |
2. | probajte |
glagolski prilog sadašnji | |
probajući | |
glagolski prilog prošli | |
probavši | |
glagolski pridjev aktivni | |
probao, probala, probalo | |
probali, probale, probala | |
glagolski pridjev pasivni | |
proban, probana, probano | |
probani, probane, probana |
1. | (što) a. pokušati/pokušavati [probati pogoditi metu] b. (po)jesti/ (po)piti malo čega radi provjeravanja kakvoće; kušati [probati vino] |
2. | podvrgnuti/podvrgavati ispitivanju radi provjere svojstava; isprobati [probati automobil; probati odijelo] |
3. | (svrš.) usuditi se na kakav postupak ili čin; pokušati [samo probaj] |