Hrvatski jezični portal

próbati

próbati dv.prez. prȏbām, pril. sad. -ajūći, pril. pr. -āvši, gl. im. -ānje〉

Izvedeni oblici
Dv.
infinitiv
probati
 
prezent
jednina
1. probam
2. probaš
3. proba
množina
1. probamo
2. probate
3. probaju
 
futur
jednina
1. probat ću
2. probat ćeš
3. probat će
množina
1. probat ćemo
2. probat ćete
3. probat će
 
imperfekt
jednina
1. probah
2. probaše
3. probaše
množina
1. probasmo
2. probaste
3. probahu
 
aorist
jednina
1. probah
2.
3.
množina
1.
2.
3.
 
perfekt
jednina
1. probao sam
2. probao si
3. probao je
množina
1. probali smo
2. probali ste
3. probali su
 
pluskvamperfekt
jednina
1. bio sam probao
2. bio si probao
3. bio je probao
množina
1. bili smo probali
2. bili ste probali
3. bili su probali
 
imperativ
jednina
2. probaj
množina
1. probajmo
2. probajte
 
glagolski prilog sadašnji
probajući
 
glagolski prilog prošli
probavši
 
glagolski pridjev aktivni
probao, probala, probalo
probali, probale, probala
 
glagolski pridjev pasivni
proban, probana, probano
probani, probane, probana
Definicija
1. (što) a. pokušati/pokušavati [probati pogoditi metu] b. (po)jesti/ (po)piti malo čega radi provjeravanja kakvoće; kušati [probati vino]
2. podvrgnuti/podvrgavati ispitivanju radi provjere svojstava; isprobati [probati automobil; probati odijelo]
3. (svrš.) usuditi se na kakav postupak ili čin; pokušati [samo probaj]
Frazeologija
samo probaj! upozorenje onome tko bi htio učiniti što zlo, koji želi napasti fizički i sl.;
probaj! u dijaloškoj situaciji 1. dosl. 2. s nevjericom u uspjeh (na riječi sugovornika);
probaj + infinitiv (u sažimanju značenja cijele neizrečene rečenice kad se radnja izrečena infinitivom obavlja da se nešto sazna, da se nešto drugo obavi, da uslijedi i sl.) [probaj pozvoniti = pozvoni, pa ćeš saznati jesu li stanari kod kuće; probaj ukucati = ukucaj, pa ćeš vidjeti hoće li držati; probaj odliti = odlij, pa ćeš se uvjeriti je li ostalo koliko treba ili koliko nije previše]