privòljeti
privòljeti svrš. 〈prez. prìvolīm, pril. pr. -ēvši, prid. trp. prìvoljen〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| privoljeti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | privolim |
| 2. | privoliš |
| 3. | privoli |
| množina | |
| 1. | privolimo |
| 2. | privolite |
| 3. | privole |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | privoljet ću |
| 2. | privoljet ćeš |
| 3. | privoljet će |
| množina | |
| 1. | privoljet ćemo |
| 2. | privoljet ćete |
| 3. | privoljet će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | privoljeh |
| 2. | privolje |
| 3. | privolje |
| množina | |
| 1. | privoljesmo |
| 2. | privoljeste |
| 3. | privolješe |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | privolio sam |
| 2. | privolio si |
| 3. | privolio je |
| množina | |
| 1. | privoljeli smo |
| 2. | privoljeli ste |
| 3. | privoljeli su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam privolio |
| 2. | bio si privolio |
| 3. | bio je privolio |
| množina | |
| 1. | bili smo privoljeli |
| 2. | bili ste privoljeli |
| 3. | bili su privoljeli |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | privoli |
| množina | |
| 1. | privolimo |
| 2. | privolite |
| glagolski prilog prošli | |
| privoljevši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| privolio, privoljela, privoljelo | |
| privoljeli, privoljele, privoljela | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| privoljen, privoljena, privoljeno | |
| privoljeni, privoljene, privoljena | |
Definicija
| 1. | (koga) nagovoriti, navesti koga, pobuditi želju da učini što, da pristane na što |
| 2. | (na što) pristati, složiti se, suglasiti se s čim |
| 3. | (se komu) prići na čiju stranu, opredijeliti se |
Frazeologija
⃟ privoljeti se carstvu jez. knjiž. odlučiti se između dvije važne mogućnosti (ob. između onih koji odlučuju u društvu)
Etimologija
✧ pri- + v. voljeti
