próčēlnīk
próčēlnīk m 〈V -īče, N mn -īci〉
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | pročelnik |
| G | pročelnika |
| D | pročelniku |
| A | pročelnika |
| V | pročelniče |
| L | pročelniku |
| I | pročelnikom |
| množina | |
| N | pročelnici |
| G | pročelnika |
| D | pročelnicima |
| A | pročelnike |
| V | pročelnici |
| L | pročelnicima |
| I | pročelnicima |
Definicija
onaj koji se nalazi na čelu, ob. odjela ili odsjeka ustanove [pročelnik odsjeka fakulteta]
Etimologija
✧ vidi próčēlje
