pròdrijēti
pròdrijēti svrš. 〈prez. prȍdrēm, pril. pr. -ēvši, prid. rad. prȍdrō〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
prodrijeti | |
prezent | |
jednina | |
1. | prodrem |
2. | prodreš |
3. | prodre |
množina | |
1. | prodremo |
2. | prodrete |
3. | prodru |
futur | |
jednina | |
1. | prodrijet ću |
2. | prodrijet ćeš |
3. | prodrijet će |
množina | |
1. | prodrijet ćemo |
2. | prodrijet ćete |
3. | prodrijet će |
aorist | |
jednina | |
1. | prodrijeh |
2. | prodrije |
3. | prodrije |
množina | |
1. | prodrijesmo |
2. | prodrijeste |
3. | prodriješe |
perfekt | |
jednina | |
1. | prodro sam |
2. | prodro si |
3. | prodro je |
množina | |
1. | prodrli smo |
2. | prodrli ste |
3. | prodrli su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam prodro |
2. | bio si prodro |
3. | bio je prodro |
množina | |
1. | bili smo prodrli |
2. | bili ste prodrli |
3. | bili su prodrli |
imperativ | |
jednina | |
2. | prodri |
množina | |
1. | prodrimo |
2. | prodrite |
glagolski prilog prošli | |
prodrijevši | |
glagolski pridjev aktivni | |
prodro, prodrla, prodrlo | |
prodrli, prodrle, prodrla | |
glagolski pridjev pasivni | |
prodrt, prodrta, prodrto | |
prodrti, prodrte, prodrta |
1. | a. (kroz što) proći, probiti (se) i izići na drugu stranu b. (u što) pren. udubivši se u što shvatiti, razumjeti bit čega |
2. | (u što) naglo zaći u što |
3. | (do koga, u što) svladavši prepreke probiti se, stići, postići što [prodrijeti do ministra] |
4. | (se) poderati se, razderati se |