progánjati
progánjati (koga, što) nesvrš. 〈prez. prògānjām, pril. sad. -ajūći, prid. trp. prògānjān, gl. im. -ānje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
proganjati | |
prezent | |
jednina | |
1. | proganjam |
2. | proganjaš |
3. | proganja |
množina | |
1. | proganjamo |
2. | proganjate |
3. | proganjaju |
futur | |
jednina | |
1. | proganjat ću |
2. | proganjat ćeš |
3. | proganjat će |
množina | |
1. | proganjat ćemo |
2. | proganjat ćete |
3. | proganjat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | proganjah |
2. | proganjaše |
3. | proganjaše |
množina | |
1. | proganjasmo |
2. | proganjaste |
3. | proganjahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | proganjao sam |
2. | proganjao si |
3. | proganjao je |
množina | |
1. | proganjali smo |
2. | proganjali ste |
3. | proganjali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam proganjao |
2. | bio si proganjao |
3. | bio je proganjao |
množina | |
1. | bili smo proganjali |
2. | bili ste proganjali |
3. | bili su proganjali |
imperativ | |
jednina | |
2. | proganjaj |
množina | |
1. | proganjajmo |
2. | proganjajte |
glagolski prilog sadašnji | |
proganjajući | |
glagolski pridjev aktivni | |
proganjao, proganjala, proganjalo | |
proganjali, proganjale, proganjala | |
glagolski pridjev pasivni | |
proganjan, proganjana, proganjano | |
proganjani, proganjane, proganjana |