progùtati
progùtati (koga, što) svrš. 〈prez. progùtām, pril. pr. -āvši, prid. trp. prȍgutān〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| progutati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | progutam |
| 2. | progutaš |
| 3. | proguta |
| množina | |
| 1. | progutamo |
| 2. | progutate |
| 3. | progutaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | progutat ću |
| 2. | progutat ćeš |
| 3. | progutat će |
| množina | |
| 1. | progutat ćemo |
| 2. | progutat ćete |
| 3. | progutat će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | progutah |
| 2. | proguta |
| 3. | proguta |
| množina | |
| 1. | progutasmo |
| 2. | progutaste |
| 3. | progutaše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | progutao sam |
| 2. | progutao si |
| 3. | progutao je |
| množina | |
| 1. | progutali smo |
| 2. | progutali ste |
| 3. | progutali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam progutao |
| 2. | bio si progutao |
| 3. | bio je progutao |
| množina | |
| 1. | bili smo progutali |
| 2. | bili ste progutali |
| 3. | bili su progutali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | progutaj |
| množina | |
| 1. | progutajmo |
| 2. | progutajte |
| glagolski prilog prošli | |
| progutavši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| progutao, progutala, progutalo | |
| progutali, progutale, progutala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| progutan, progutana, progutano | |
| progutani, progutane, progutana | |
Definicija
| 1. | gutajući uzeti što (hranu, piće i sl.) kroz grlo u želudac |
| 2. | pren. a. vrlo brzo pročitati [progutati knjigu] b. izreći nejasno glas ili riječ, ne izreći potpuno, do kraja |
| 3. | pren. šutnjom ili bez djelovanja otrpjeti kakav neprihvatljiv postupak, nepravdu, uvredu itd., zadržati u sebi emocije ili riječi odgovora |
| 4. | (što) naivno povjerovati, prihvatiti kao istinu [progutati laž]; popušiti |
Frazeologija
⃟ kao da je metlu (motku) progutao drži se neprirodno, nije ležeran, ukipio se, ukrutio se;
progutao ga je mrak (noć, pomrčina, tama) nestao je zauvijek, ubijen je;
progutati koga očima (pogledom) gledati u koga živo, netremice, s velikim simpatijama i zanimanjem;
progutati udicu uhvatiti se na čije lijepe riječi ili obećanja;
progutati žabu morati se suočiti s neugodnostima
progutao ga je mrak (noć, pomrčina, tama) nestao je zauvijek, ubijen je;
progutati koga očima (pogledom) gledati u koga živo, netremice, s velikim simpatijama i zanimanjem;
progutati udicu uhvatiti se na čije lijepe riječi ili obećanja;
progutati žabu morati se suočiti s neugodnostima
Etimologija
✧ pro-4 + v. gutati
