pròfućkati
pròfućkati svrš. 〈prez. -ām, pril. pr. -āvši, prid. trp. pròfućkān〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| profućkati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | profućkam |
| 2. | profućkaš |
| 3. | profućka |
| množina | |
| 1. | profućkamo |
| 2. | profućkate |
| 3. | profućkaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | profućkat ću |
| 2. | profućkat ćeš |
| 3. | profućkat će |
| množina | |
| 1. | profućkat ćemo |
| 2. | profućkat ćete |
| 3. | profućkat će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | profućkah |
| 2. | profućka |
| 3. | profućka |
| množina | |
| 1. | profućkasmo |
| 2. | profućkaste |
| 3. | profućkaše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | profućkao sam |
| 2. | profućkao si |
| 3. | profućkao je |
| množina | |
| 1. | profućkali smo |
| 2. | profućkali ste |
| 3. | profućkali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam profućkao |
| 2. | bio si profućkao |
| 3. | bio je profućkao |
| množina | |
| 1. | bili smo profućkali |
| 2. | bili ste profućkali |
| 3. | bili su profućkali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | profućkaj |
| množina | |
| 1. | profućkajmo |
| 2. | profućkajte |
| glagolski prilog prošli | |
| profućkavši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| profućkao, profućkala, profućkalo | |
| profućkali, profućkale, profućkala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| profućkan, profućkana, profućkano | |
| profućkani, profućkane, profućkana | |
Definicija
razg.
| 1. | () početi fućkati, zviždati |
| 2. | (što) potrošiti, spiskati [profućkati imanje] |
Etimologija
✧ pro-4 + v. fućkati
