prožívjeti
prožívjeti (što) svrš. 〈prez. pròžīvīm, pril. pr. -ēvši, prid. trp. pròžīvljen〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
proživjeti | |
prezent | |
jednina | |
1. | proživim |
2. | proživiš |
3. | proživi |
množina | |
1. | proživimo |
2. | proživite |
3. | prožive |
futur | |
jednina | |
1. | proživjet ću |
2. | proživjet ćeš |
3. | proživjet će |
množina | |
1. | proživjet ćemo |
2. | proživjet ćete |
3. | proživjet će |
aorist | |
jednina | |
1. | proživjeh |
2. | proživje |
3. | proživje |
množina | |
1. | proživjesmo |
2. | proživjeste |
3. | proživješe |
perfekt | |
jednina | |
1. | proživio sam |
2. | proživio si |
3. | proživio je |
množina | |
1. | proživjeli smo |
2. | proživjeli ste |
3. | proživjeli su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam proživio |
2. | bio si proživio |
3. | bio je proživio |
množina | |
1. | bili smo proživjeli |
2. | bili ste proživjeli |
3. | bili su proživjeli |
imperativ | |
jednina | |
2. | proživi |
množina | |
1. | proživimo |
2. | proživite |
glagolski prilog prošli | |
proživjevši | |
glagolski pridjev aktivni | |
proživio, proživjela, proživjelo | |
proživjeli, proživjele, proživjela | |
glagolski pridjev pasivni | |
proživljen, proživljena, proživljeno | |
proživljeni, proživljene, proživljena |
1. | živjeti određen odsječak vremena [proživjeti život; proživjeti mnogo godina] |
2. | iskusiti što u životu, preživjeti, doživjeti [proživjeti rat] |
3. | doživjeti s osjećajnošću, uzeti k srcu [teško proživjeti smrt bližnjega] |