prozbòriti
prozbòriti (, što) svrš. 〈prez. pròzborīm, pril. pr. -īvši, prid. rad. prozbòrio〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| prozboriti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | prozborim |
| 2. | prozboriš |
| 3. | prozbori |
| množina | |
| 1. | prozborimo |
| 2. | prozborite |
| 3. | prozbore |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | prozborit ću |
| 2. | prozborit ćeš |
| 3. | prozborit će |
| množina | |
| 1. | prozborit ćemo |
| 2. | prozborit ćete |
| 3. | prozborit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | prozborih |
| 2. | prozbori |
| 3. | prozbori |
| množina | |
| 1. | prozborismo |
| 2. | prozboriste |
| 3. | prozboriše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | prozborio sam |
| 2. | prozborio si |
| 3. | prozborio je |
| množina | |
| 1. | prozborili smo |
| 2. | prozborili ste |
| 3. | prozborili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam prozborio |
| 2. | bio si prozborio |
| 3. | bio je prozborio |
| množina | |
| 1. | bili smo prozborili |
| 2. | bili ste prozborili |
| 3. | bili su prozborili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | prozbori |
| množina | |
| 1. | prozborimo |
| 2. | prozborite |
| glagolski prilog prošli | |
| prozborivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| prozborio, prozborila, prozborilo | |
| prozborili, prozborile, prozborila | |
Definicija
retor. progovoriti, reći, kazati
