prozračívati
prozračívati (što, se) nesvrš. 〈prez. prozràčujēm, pril. sad. prozràčujūći, gl. im. -ānje〉,
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| prozračivati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | prozračujem |
| 2. | prozračuješ |
| 3. | prozračuje |
| množina | |
| 1. | prozračujemo |
| 2. | prozračujete |
| 3. | prozračuju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | prozračivat ću |
| 2. | prozračivat ćeš |
| 3. | prozračivat će |
| množina | |
| 1. | prozračivat ćemo |
| 2. | prozračivat ćete |
| 3. | prozračivat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | prozračivah |
| 2. | prozračivaše |
| 3. | prozračivaše |
| množina | |
| 1. | prozračivasmo |
| 2. | prozračivaste |
| 3. | prozračivahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | prozračivao sam |
| 2. | prozračivao si |
| 3. | prozračivao je |
| množina | |
| 1. | prozračivali smo |
| 2. | prozračivali ste |
| 3. | prozračivali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam prozračivao |
| 2. | bio si prozračivao |
| 3. | bio je prozračivao |
| množina | |
| 1. | bili smo prozračivali |
| 2. | bili ste prozračivali |
| 3. | bili su prozračivali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | prozračuj |
| množina | |
| 1. | prozračujmo |
| 2. | prozračujte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| prozračujući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| prozračivao, prozračivala, prozračivalo | |
| prozračivali, prozračivale, prozračivala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| prozračivan, prozračivana, prozračivano | |
| prozračivani, prozračivane, prozračivana | |
Etimologija
✧ vidi prozráčiti
