pròždrijēti
pròždrijēti (što) svrš. 〈prez. prȍždrēm, pril. pr. -ēvši, prid. rad. prȍždrō, prid. trp. prȍždṟt〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
proždrijeti | |
prezent | |
jednina | |
1. | proždrem |
2. | proždreš |
3. | proždre |
množina | |
1. | proždremo |
2. | proždrete |
3. | proždru |
futur | |
jednina | |
1. | proždrijet ću |
2. | proždrijet ćeš |
3. | proždrijet će |
množina | |
1. | proždrijet ćemo |
2. | proždrijet ćete |
3. | proždrijet će |
aorist | |
jednina | |
1. | proždrijeh |
2. | proždrije |
3. | proždrije |
množina | |
1. | proždrijesmo |
2. | proždrijeste |
3. | proždriješe |
perfekt | |
jednina | |
1. | proždro sam |
2. | proždro si |
3. | proždro je |
množina | |
1. | proždrli smo |
2. | proždrli ste |
3. | proždrli su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam proždro |
2. | bio si proždro |
3. | bio je proždro |
množina | |
1. | bili smo proždrli |
2. | bili ste proždrli |
3. | bili su proždrli |
imperativ | |
jednina | |
2. | proždri |
množina | |
1. | proždrimo |
2. | proždrite |
glagolski prilog prošli | |
proždrijevši | |
glagolski pridjev aktivni | |
proždro, proždrla, proždrlo | |
proždrli, proždrle, proždrla | |
glagolski pridjev pasivni | |
proždrt, proždrta, proždrto | |
proždrti, proždrte, proždrta |
1. | pojesti pohlepno, halapljivo, progutati (o životinji pejor. o osobi) |
2. | ekspr. zahvatiti uništavajući veliku površinu ili u velikoj količini (o požaru, ratu, epidemiji) [proždrijeti cijelu šumu; proždrijeti mnoge žrtve] |