proráditi
proráditi svrš. 〈prez. pròrādīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. pròrāđen〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| proraditi | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | proradim |
| 2. | proradiš |
| 3. | proradi |
| množina | |
| 1. | proradimo |
| 2. | proradite |
| 3. | prorade |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | proradit ću |
| 2. | proradit ćeš |
| 3. | proradit će |
| množina | |
| 1. | proradit ćemo |
| 2. | proradit ćete |
| 3. | proradit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | proradih |
| 2. | proradi |
| 3. | proradi |
| množina | |
| 1. | proradismo |
| 2. | proradiste |
| 3. | proradiše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | proradio sam |
| 2. | proradio si |
| 3. | proradio je |
| množina | |
| 1. | proradili smo |
| 2. | proradili ste |
| 3. | proradili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam proradio |
| 2. | bio si proradio |
| 3. | bio je proradio |
| množina | |
| 1. | bili smo proradili |
| 2. | bili ste proradili |
| 3. | bili su proradili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | proradi |
| množina | |
| 1. | proradimo |
| 2. | proradite |
| glagolski prilog prošli | |
| proradivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| proradio, proradila, proradilo | |
| proradili, proradile, proradila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| prorađen, prorađena, prorađeno | |
| prorađeni, prorađene, prorađena | |
Definicija
| 1. | (što) potanko proučiti što, svestrano se upoznati s čim (ob. s tekstom) |
| 2. | (se) početi marljivo raditi, dati se na rad; provrijedniti se |
| 3. | () početi raditi, početi funkcionirati [stroj je proradio] |
