pròvjeriti
pròvjeriti (koga, što) svrš. 〈prez. pròvjerīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. pròvjeren〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
provjeriti | |
prezent | |
jednina | |
1. | provjerim |
2. | provjeriš |
3. | provjeri |
množina | |
1. | provjerimo |
2. | provjerite |
3. | provjere |
futur | |
jednina | |
1. | provjerit ću |
2. | provjerit ćeš |
3. | provjerit će |
množina | |
1. | provjerit ćemo |
2. | provjerit ćete |
3. | provjerit će |
aorist | |
jednina | |
1. | provjerih |
2. | provjeri |
3. | provjeri |
množina | |
1. | provjerismo |
2. | provjeriste |
3. | provjeriše |
perfekt | |
jednina | |
1. | provjerio sam |
2. | provjerio si |
3. | provjerio je |
množina | |
1. | provjerili smo |
2. | provjerili ste |
3. | provjerili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam provjerio |
2. | bio si provjerio |
3. | bio je provjerio |
množina | |
1. | bili smo provjerili |
2. | bili ste provjerili |
3. | bili su provjerili |
imperativ | |
jednina | |
2. | provjeri |
množina | |
1. | provjerimo |
2. | provjerite |
glagolski prilog prošli | |
provjerivši | |
glagolski pridjev aktivni | |
provjerio, provjerila, provjerilo | |
provjerili, provjerile, provjerila | |
glagolski pridjev pasivni | |
provjeren, provjerena, provjereno | |
provjereni, provjerene, provjerena |
1. | istražujući činjenice utvrditi istinitost onoga što je izrečeno ili napisano |
2. | ispitujući, stavljajući na kušnju utvrditi tražene osobine i odlike koga/čega, usp. provjeravati |