provocírati
provocírati (koga, što) dv. 〈prez. provòcīrām, pril. sad. -ajūći, pril. pr. -āvši, prid. trp. provòcīrān, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Dv. | |
|---|---|
| infinitiv | |
| provocirati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | provociram |
| 2. | provociraš |
| 3. | provocira |
| množina | |
| 1. | provociramo |
| 2. | provocirate |
| 3. | provociraju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | provocirat ću |
| 2. | provocirat ćeš |
| 3. | provocirat će |
| množina | |
| 1. | provocirat ćemo |
| 2. | provocirat ćete |
| 3. | provocirat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | provocirah |
| 2. | provociraše |
| 3. | provociraše |
| množina | |
| 1. | provocirasmo |
| 2. | provociraste |
| 3. | provocirahu |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | provocirah |
| 2. | |
| 3. | |
| množina | |
| 1. | |
| 2. | |
| 3. | |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | provocirao sam |
| 2. | provocirao si |
| 3. | provocirao je |
| množina | |
| 1. | provocirali smo |
| 2. | provocirali ste |
| 3. | provocirali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam provocirao |
| 2. | bio si provocirao |
| 3. | bio je provocirao |
| množina | |
| 1. | bili smo provocirali |
| 2. | bili ste provocirali |
| 3. | bili su provocirali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | provociraj |
| množina | |
| 1. | provocirajmo |
| 2. | provocirajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| provocirajući | |
| glagolski prilog prošli | |
| provociravši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| provocirao, provocirala, provociralo | |
| provocirali, provocirale, provocirala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| provociran, provocirana, provocirano | |
| provocirani, provocirane, provocirana | |
Definicija
(iz)vršiti provokaciju, provokacije [provocirati policiju; provocirati porod]; izazvati/izazivati
Etimologija
✧ njem. provozieren ← lat. provocare
