rȁbi
rȁbi m 〈G -ja〉
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | rabi |
| G | rabija |
| D | rabiju |
| A | rabija |
| V | rabi |
| L | rabiju |
| I | rabijem |
| množina | |
| N | rabiji |
| G | rabija |
| D | rabijima |
| A | rabije |
| V | rabiji |
| L | rabijima |
| I | rabijima |
Definicija
jud.
| 1. | pov. a. počasni naziv židovskih teologa koji su od 1. do 6. st. interpretacijom Biblije i drugih priloga pridonijeli stvaranju Talmuda b. (Rabi) ime kakvim su Isusa zvali njegovi učenici |
| 2. | svaki ugledni teolog i mudrac u židovstvu |
| 3. | razg., v. rabin |
| 4. | pren. ekspr. učitelj ili uzor u književnom stvaranju |
Etimologija
✧ lat. rabbi ← grč. rhabbí ← hebr. rabbī: moj gospodar (rabh: učitelj + -i: moj)
