ràbīn
ràbīn (rȁbi) m 〈G rabína〉
jednina | |
---|---|
N | rabin |
G | rabina |
D | rabinu |
A | rabina |
V | rabine |
L | rabinu |
I | rabinom |
množina | |
N | rabini |
G | rabina |
D | rabinima |
A | rabine |
V | rabini |
L | rabinima |
I | rabinima |
1. | u srednjovjekovnim općinama imao i funkciju suca te moralnog autoriteta |
2. | u suvremenom židovstvu službenik židovske zajednice koji u sinagogi vodi službu Božju, drži propovijedi, tumači Bibliju i Talmud, često obavlja i dužnost vjeroučitelja |