Hrvatski jezični portal

pẉcanj

pẉcanj m 〈N mn pẉcnji/pȕcnjevi, G pȕcnjēvā〉

Izvedeni oblici
jednina
N pucanj
G pucnja
D pucnju
A pucanj
V pucnju
L pucnju
I pucnjem
množina
N pucnji
G pucanja
D pucnjima
A pucnje
V pucnji
L pucnjima
I pucnjima
jednina
N pucanj
G pucnja
D pucnju
A pucanj
V pucnju
L pucnju
I pucnjem
množina
N pucnji
G pucanja
D pucnjima
A pucnje
V pucnji
L pucnjima
I pucnjima
Definicija
1. prasak koji se čuje kad se ispali iz vatrenog oružja
2. sličan oštar zvuk [pucanj biča]