Hrvatski jezični portal

pȕno

pȕno pril.

Definicija
1. u velikoj količini, u velikom broju, mnogo [ovdje ima puno ljudi; imam puno briga]
2. previše [to mi je puno], opr. premalo
Frazeologija
nije (njemu, meni itd.) puno do toga (stalo) nije (njemu, meni itd.) mnogo do toga (stalo);
puno lijepo/lijep, puno dobro/dobar 1. reg. žarg. vrlo lijepo, v. vrlo (2), jako lijepo, v. jako (2) 2. (uz komp.) [puno bolji/puno bolje, puno ljepši itd., razg. = mnogo bolji/bolje, mnogo ljepši];
to je puno 1. to je velika količina 2. to je previše 3. to je skupo, previše skupo
Etimologija
✧ vidi pȕn