Hrvatski jezični portal

pùnktum

pùnktum m

Definicija
lingv.
1. pravopisni znak kojim se obilježava dovršenost rečenice, skraćenost riječi ili izraza, redoslijed jedinice u nabrajanju i odijeljenost članova višeznamenkaste brojke; točka
2. pravn. iznos zbog kojega se vodi parnica; predmet spora
3. glazb., v. punctum