Hrvatski jezični portal

punk

punk (izg. pȁnk) m

Definicija
1. pokret mladih s kraja 1970-ih u V. Britaniji (brzo se proširio SAD-om i Europom); karakterizira ga grubost, egzaltiranost, šokantnost, rušenje svih društvenih normi (u modi nošenje poderane odjeće, frizure neobičnih oblika i boja, pribadače probodene kroz tijelo i odjeću i sl.)
2. glazb. glazba karakteristična po snažnim ritmovima, oštrim tonovima, vriskavom vokalu, nauštrb melodioznosti
Sintagma
Punk Revival (izg. punk Rivàjvl) glazb. poč. 1990-ih u SAD-u, novi val uspješnih obnovitelja izvornog punka (naglašenija melodija i natruhe heavy metala);
punk-rock (izg. punk rȍk) glazb. inačica rocka, pojavila se 1976, karakteristična po »povratku« izvornom rocku (energija, jednostavna melodija); prati je novo bujanje subkulture mladih s jakim nabojem buntovništva
Etimologija
engl. punk: dosl. ništarija, propalica