pùlpīt
pùlpīt m 〈G pulpíta〉
Definicija
| 1. | pov. u antičkom Rimu, svako uzvišeno mjesto za javne nastupe |
| 2. | kat. a. u kršćanskoj bazilici, prostor za pjevanje ili tumačenje liturgije b. u srednjovjekovnoj Francuskoj i Njemačkoj, drveni pult na kojem stoje crkvene knjige c. od 13. i 14. st., propovjedaonica smještena uz pilastar |
Etimologija
✧ lat. pulpitum
