Hrvatski jezični portal

putòvati

putòvati () nesvrš.prez. pùtujēm, pril. sad. pùtujūći, gl. im. -ānje〉

Izvedeni oblici
Nesvršeni
infinitiv
putovati
 
prezent
jednina
1. putujem
2. putuješ
3. putuje
množina
1. putujemo
2. putujete
3. putuju
 
futur
jednina
1. putovat ću
2. putovat ćeš
3. putovat će
množina
1. putovat ćemo
2. putovat ćete
3. putovat će
 
imperfekt
jednina
1. putovah
2. putovaše
3. putovaše
množina
1. putovasmo
2. putovaste
3. putovahu
 
perfekt
jednina
1. putovao sam
2. putovao si
3. putovao je
množina
1. putovali smo
2. putovali ste
3. putovali su
 
pluskvamperfekt
jednina
1. bio sam putovao
2. bio si putovao
3. bio je putovao
množina
1. bili smo putovali
2. bili ste putovali
3. bili su putovali
 
imperativ
jednina
2. putuj
množina
1. putujmo
2. putujte
 
glagolski prilog sadašnji
putujući
 
glagolski pridjev aktivni
putovao, putovala, putovalo
putovali, putovale, putovala
Definicija
1. ići iz mjesta u mjesto, raznim sredstvima kretati se izvan mjesta stalnog boravka različitim povodima [putovati službeno; putovati privatno]; biti na putu, putovanju
2. a. kretati se na osobit način [svjetlost putuje brže od zvuka] b. biti upućivan na osobit način [informacije putuju optičkim kablom]