putòvati
putòvati () nesvrš. 〈prez. pùtujēm, pril. sad. pùtujūći, gl. im. -ānje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
putovati | |
prezent | |
jednina | |
1. | putujem |
2. | putuješ |
3. | putuje |
množina | |
1. | putujemo |
2. | putujete |
3. | putuju |
futur | |
jednina | |
1. | putovat ću |
2. | putovat ćeš |
3. | putovat će |
množina | |
1. | putovat ćemo |
2. | putovat ćete |
3. | putovat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | putovah |
2. | putovaše |
3. | putovaše |
množina | |
1. | putovasmo |
2. | putovaste |
3. | putovahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | putovao sam |
2. | putovao si |
3. | putovao je |
množina | |
1. | putovali smo |
2. | putovali ste |
3. | putovali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam putovao |
2. | bio si putovao |
3. | bio je putovao |
množina | |
1. | bili smo putovali |
2. | bili ste putovali |
3. | bili su putovali |
imperativ | |
jednina | |
2. | putuj |
množina | |
1. | putujmo |
2. | putujte |
glagolski prilog sadašnji | |
putujući | |
glagolski pridjev aktivni | |
putovao, putovala, putovalo | |
putovali, putovale, putovala |
1. | ići iz mjesta u mjesto, raznim sredstvima kretati se izvan mjesta stalnog boravka različitim povodima [putovati službeno; putovati privatno]; biti na putu, putovanju |
2. | a. kretati se na osobit način [svjetlost putuje brže od zvuka] b. biti upućivan na osobit način [informacije putuju optičkim kablom] |