pẉtnīk
pẉtnīk m 〈V -īče, N mn -īci〉
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | putnik |
| G | putnika |
| D | putniku |
| A | putnika |
| V | putniče |
| L | putniku |
| I | putnikom |
| množina | |
| N | putnici |
| G | putnika |
| D | putnicima |
| A | putnike |
| V | putnici |
| L | putnicima |
| I | putnicima |
Definicija
onaj koji putuje
Sintagma
∆ putnik namjernik putnik koji se slučajno nađe u gostima;
slijepi putnik putnik bez plaćene karte;
svjetski putnik putnik koji putuje svijetom;
trgovački putnik putnik koji preporučuje ili prodaje robu, trgovački agent
slijepi putnik putnik bez plaćene karte;
svjetski putnik putnik koji putuje svijetom;
trgovački putnik putnik koji preporučuje ili prodaje robu, trgovački agent
Etimologija
✧ vidi pẉt (I)
