Hrvatski jezični portal

srȕšiti

srȕšiti svrš.prez. -īm, pril. pr. -īvši, prid. trp. srȕšen〉

Izvedeni oblici
Svršeni
infinitiv
srušiti
 
prezent
jednina
1. srušim
2. srušiš
3. sruši
množina
1. srušimo
2. srušite
3. sruše
 
futur
jednina
1. srušit ću
2. srušit ćeš
3. srušit će
množina
1. srušit ćemo
2. srušit ćete
3. srušit će
 
aorist
jednina
1. sruših
2. sruši
3. sruši
množina
1. srušismo
2. srušiste
3. srušiše
 
perfekt
jednina
1. srušio sam
2. srušio si
3. srušio je
množina
1. srušili smo
2. srušili ste
3. srušili su
 
pluskvamperfekt
jednina
1. bio sam srušio
2. bio si srušio
3. bio je srušio
množina
1. bili smo srušili
2. bili ste srušili
3. bili su srušili
 
imperativ
jednina
2. sruši
množina
1. srušimo
2. srušite
 
glagolski prilog prošli
srušivši
 
glagolski pridjev aktivni
srušio, srušila, srušilo
srušili, srušile, srušila
 
glagolski pridjev pasivni
srušen, srušena, srušeno
srušeni, srušene, srušena
Definicija
1. (što) a. oboriti, svaliti [srušiti stablo] b. narušiti, uništiti, upropastiti [srušiti ugled]
2. (koga) žarg. ne propustiti koga na ispitu
3. (se) a. pretvoriti se u ruševinu; urušiti se [kuća se srušila] b. propasti fizički; porušiti se, ostarjeti
Etimologija
✧ s (a)- + v. rušiti