srȅtan
srȅtan prid. 〈odr. srȅtnī〉
1. | () a. koji je prožet srećom, koji zrači srećom [sav sretan i zadovoljan (stalna veza riječi u zn. da je tko u dobrom materijalnom i drugačijem stanju)] b. koji donosi sreću [sretan broj] |
2. | (u čemu) koga prati sreća [biti sretne ruke imati sreću u raznim pothvatima; roditi se pod sretnom zvijezdom imati stalno sreću u životu] |