Hrvatski jezični portal

srȅtan

srȅtan prid.odr. srȅtnī〉

Definicija
1. () a. koji je prožet srećom, koji zrači srećom [sav sretan i zadovoljan (stalna veza riječi u zn. da je tko u dobrom materijalnom i drugačijem stanju)] b. koji donosi sreću [sretan broj]
2. (u čemu) koga prati sreća [biti sretne ruke imati sreću u raznim pothvatima; roditi se pod sretnom zvijezdom imati stalno sreću u životu]
Frazeologija
sretan ostanak odgovor na riječi sretan put;
sretan put formula za ispraćaj na putovanje, dobra želja da se što loše ne dogodi