spásiti
spásiti (koga, što, se) svrš. 〈prez. spȃsīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. spȃšen〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| spasiti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | spasim |
| 2. | spasiš |
| 3. | spasi |
| množina | |
| 1. | spasimo |
| 2. | spasite |
| 3. | spase |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | spasit ću |
| 2. | spasit ćeš |
| 3. | spasit će |
| množina | |
| 1. | spasit ćemo |
| 2. | spasit ćete |
| 3. | spasit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | spasih |
| 2. | spasi |
| 3. | spasi |
| množina | |
| 1. | spasismo |
| 2. | spasiste |
| 3. | spasiše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | spasio sam |
| 2. | spasio si |
| 3. | spasio je |
| množina | |
| 1. | spasili smo |
| 2. | spasili ste |
| 3. | spasili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam spasio |
| 2. | bio si spasio |
| 3. | bio je spasio |
| množina | |
| 1. | bili smo spasili |
| 2. | bili ste spasili |
| 3. | bili su spasili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | spasi |
| množina | |
| 1. | spasimo |
| 2. | spasite |
| glagolski prilog prošli | |
| spasivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| spasio, spasila, spasilo | |
| spasili, spasile, spasila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| spašen, spašena, spašeno | |
| spašeni, spašene, spašena | |
Definicija
sačuvati od nevolje, od pogibelji, opasnosti itd.
Frazeologija
⃟ spasio bih (sam, si itd.) se (u dijaloškoj situaciji na ono što bi se moglo komu ostvariti) odlično bi mi došlo, to bi mi (mu itd.) bilo sjajno
Etimologija
✧ vidi spȃs
