spáliti
spáliti (što) svrš. 〈prez. spȃlīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. spȃljen〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| spaliti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | spalim |
| 2. | spališ |
| 3. | spali |
| množina | |
| 1. | spalimo |
| 2. | spalite |
| 3. | spale |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | spalit ću |
| 2. | spalit ćeš |
| 3. | spalit će |
| množina | |
| 1. | spalit ćemo |
| 2. | spalit ćete |
| 3. | spalit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | spalih |
| 2. | spali |
| 3. | spali |
| množina | |
| 1. | spalismo |
| 2. | spaliste |
| 3. | spališe |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | spalio sam |
| 2. | spalio si |
| 3. | spalio je |
| množina | |
| 1. | spalili smo |
| 2. | spalili ste |
| 3. | spalili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam spalio |
| 2. | bio si spalio |
| 3. | bio je spalio |
| množina | |
| 1. | bili smo spalili |
| 2. | bili ste spalili |
| 3. | bili su spalili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | spali |
| množina | |
| 1. | spalimo |
| 2. | spalite |
| glagolski prilog prošli | |
| spalivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| spalio, spalila, spalilo | |
| spalili, spalile, spalila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| spaljen, spaljena, spaljeno | |
| spaljeni, spaljene, spaljena | |
Definicija
| 1. | uništiti vatrom, sagorjeti |
| 2. | uništiti vrućinom |
Frazeologija
⃟ spaliti mostove za sobom 1. onemogućiti sebi povratak 2. pren. prekinuti prijateljstva i sl.
Etimologija
✧ s (a)- + v. paliti
