sorávati
sorávati (što, se) nesvrš. 〈prez. sòrāvām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉,
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
soravati | |
prezent | |
jednina | |
1. | soravam |
2. | soravaš |
3. | sorava |
množina | |
1. | soravamo |
2. | soravate |
3. | soravaju |
futur | |
jednina | |
1. | soravat ću |
2. | soravat ćeš |
3. | soravat će |
množina | |
1. | soravat ćemo |
2. | soravat ćete |
3. | soravat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | soravah |
2. | soravaše |
3. | soravaše |
množina | |
1. | soravasmo |
2. | soravaste |
3. | soravahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | soravao sam |
2. | soravao si |
3. | soravao je |
množina | |
1. | soravali smo |
2. | soravali ste |
3. | soravali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam soravao |
2. | bio si soravao |
3. | bio je soravao |
množina | |
1. | bili smo soravali |
2. | bili ste soravali |
3. | bili su soravali |
imperativ | |
jednina | |
2. | soravaj |
množina | |
1. | soravajmo |
2. | soravajte |
glagolski prilog sadašnji | |
soravajući | |
glagolski pridjev aktivni | |
soravao, soravala, soravalo | |
soravali, soravale, soravala | |
glagolski pridjev pasivni | |
soravan, soravana, soravano | |
soravani, soravane, soravana |