Hrvatski jezični portal

spìritus

spìritus m

Definicija
1. lingv. znak u obliku apostrofa što se u grčkom jeziku bilježi iznad vokala na početku riječi
2. duh, duša
Sintagma
spiritus agens (izg. spȋritus ȁgens) usp. spiritus movens;
spiritus asper (izg. spȋritus ȁsper) »oštri hak«, znak »̔« (u grčkom jeziku) kojim se označuje da samoglasnik iza toga znaka treba čitati s hakom (tj. ha);
spiritus lenis (izg. spȋritus lȇnis) »blagi hak«, znak »̕a« (u grčkom jeziku) da samoglasnik koji dolazi iza toga znaka treba čitati bez haka (tj. samo početni samoglasnik);
spiritus movens (izg. spȋritus mȍvens) razg. onaj koji smišlja, pokreće i organizira (ob. o nekom velikom poslu, projektu) [on je spiritus movens čitavog projekta]; pokretački duh;
spiritus rector (izg. spȋritus rȅktor) onaj koji upravlja, upravljač;
spiritus sanctus (izg. spȋritus sȁnktus) Sveti Duh, jedna od tri osobe Svetoga Trojstva
Etimologija
lat. spiritus: dah, disanje; spiritus lenis: meko disanje, spiritus asper: grubo disanje