Hrvatski jezični portal

spȅktar

spȅktar m 〈G -tra, N mn -tri〉

Izvedeni oblici
jednina
N spektar
G spektra
D spektru
A spektar
V spektre
L spektru
I spektrom
množina
N spektri
G spektara
D spektrima
A spektre
V spektri
L spektrima
I spektrima
Definicija
1. rezultat rastavljanja nekog složenog sustava na jednostavnije elemente
2. fiz. a. bilo koja distribucija elektromagnetskog zračenja b. boje vidljive svjetlosti razložene po valnim duljinama dobivene disperzijom bijele svjetlosti (npr. prizmom) c. fotografski zapis takve disperzije
3. pren. ono što se nudi u svojoj raznolikosti [spektar mogućnosti]; raspon
Sintagma
zvučni spektar fiz. frekvencijski pojas elektromagnetskih valova od 20 Hz do 20 kHz koje ljudsko uho može čuti
Etimologija
lat. spectrum: pojava ≃ specere: gledati, promatrati