spòriti
spòriti nesvrš. 〈prez. -īm, pril. sad. -rēći, gl. im. -rēnje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| sporiti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | sporim |
| 2. | sporiš |
| 3. | spori |
| množina | |
| 1. | sporimo |
| 2. | sporite |
| 3. | spore |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | sporit ću |
| 2. | sporit ćeš |
| 3. | sporit će |
| množina | |
| 1. | sporit ćemo |
| 2. | sporit ćete |
| 3. | sporit će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | sporah |
| 2. | sporaše |
| 3. | sporaše |
| množina | |
| 1. | sporasmo |
| 2. | sporaste |
| 3. | sporahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | sporio sam |
| 2. | sporio si |
| 3. | sporio je |
| množina | |
| 1. | sporili smo |
| 2. | sporili ste |
| 3. | sporili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam sporio |
| 2. | bio si sporio |
| 3. | bio je sporio |
| množina | |
| 1. | bili smo sporili |
| 2. | bili ste sporili |
| 3. | bili su sporili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | spori |
| množina | |
| 1. | sporimo |
| 2. | sporite |
| glagolski prilog sadašnji | |
| sporeći | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| sporio, sporila, sporilo | |
| sporili, sporile, sporila | |
Definicija
| 1. | (što) osporavati, negirati, odricati [to ne sporim] |
| 2. | (se s kim) suprotstavljati gledišta, voditi borbu mišljenja, iznositi i suočavati oprečna mišljenja, debatirati, diskutirati |
Etimologija
✧ vidi spȍr2
