spòpasti
spòpasti (koga, što) svrš. 〈prez. spòpadnēm, pril. pr. -āvši, prid. rad. spòpao〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| spopasti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | spopadnem |
| 2. | spopadneš |
| 3. | spopadne |
| množina | |
| 1. | spopadnemo |
| 2. | spopadnete |
| 3. | spopadnu |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | spopast ću |
| 2. | spopast ćeš |
| 3. | spopast će |
| množina | |
| 1. | spopast ćemo |
| 2. | spopast ćete |
| 3. | spopast će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | spopadoh |
| 2. | spopade |
| 3. | spopade |
| množina | |
| 1. | spopadosmo |
| 2. | spopadoste |
| 3. | spopadoše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | spopao sam |
| 2. | spopao si |
| 3. | spopao je |
| množina | |
| 1. | spopali smo |
| 2. | spopali ste |
| 3. | spopali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam spopao |
| 2. | bio si spopao |
| 3. | bio je spopao |
| množina | |
| 1. | bili smo spopali |
| 2. | bili ste spopali |
| 3. | bili su spopali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | spopadni |
| množina | |
| 1. | spopadnimo |
| 2. | spopadnite |
| glagolski prilog prošli | |
| spopavši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| spopao, spopala, spopalo | |
| spopali, spopale, spopala | |
Definicija
zgrabiti, ščepati, napasti (ob. o pojavama i pojmovima)
Frazeologija
⃟ što te spopalo? što te uhvatilo, jesi li pri sebi?
Etimologija
✧ s (a)- + po- + v. pȁsti
