spòpadati
spòpadati (koga, što) nesvrš. 〈prez. spòpadām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉,
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| spopadati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | spopadam |
| 2. | spopadaš |
| 3. | spopada |
| množina | |
| 1. | spopadamo |
| 2. | spopadate |
| 3. | spopadaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | spopadat ću |
| 2. | spopadat ćeš |
| 3. | spopadat će |
| množina | |
| 1. | spopadat ćemo |
| 2. | spopadat ćete |
| 3. | spopadat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | spopadah |
| 2. | spopadaše |
| 3. | spopadaše |
| množina | |
| 1. | spopadasmo |
| 2. | spopadaste |
| 3. | spopadahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | spopadao sam |
| 2. | spopadao si |
| 3. | spopadao je |
| množina | |
| 1. | spopadali smo |
| 2. | spopadali ste |
| 3. | spopadali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam spopadao |
| 2. | bio si spopadao |
| 3. | bio je spopadao |
| množina | |
| 1. | bili smo spopadali |
| 2. | bili ste spopadali |
| 3. | bili su spopadali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | spopadaj |
| množina | |
| 1. | spopadajmo |
| 2. | spopadajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| spopadajući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| spopadao, spopadala, spopadalo | |
| spopadali, spopadale, spopadala | |
Etimologija
✧ vidi spòpasti
