sŕditi
sŕditi nesvrš. 〈prez. sȓdīm, pril. sad. sŕdēći, gl. im. sŕđēnje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
srditi | |
prezent | |
jednina | |
1. | srdim |
2. | srdiš |
3. | srdi |
množina | |
1. | srdimo |
2. | srdite |
3. | srde |
futur | |
jednina | |
1. | srdit ću |
2. | srdit ćeš |
3. | srdit će |
množina | |
1. | srdit ćemo |
2. | srdit ćete |
3. | srdit će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | srđah |
2. | srđaše |
3. | srđaše |
množina | |
1. | srđasmo |
2. | srđaste |
3. | srđahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | srdio sam |
2. | srdio si |
3. | srdio je |
množina | |
1. | srdili smo |
2. | srdili ste |
3. | srdili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam srdio |
2. | bio si srdio |
3. | bio je srdio |
množina | |
1. | bili smo srdili |
2. | bili ste srdili |
3. | bili su srdili |
imperativ | |
jednina | |
2. | srdi |
množina | |
1. | srdimo |
2. | srdite |
glagolski prilog sadašnji | |
srdeći | |
glagolski pridjev aktivni | |
srdio, srdila, srdilo | |
srdili, srdile, srdila |
1. | (koga) ljutiti koga, izazivati kod koga srdžbu |
2. | (se) ljutiti se |