spùstiti
spùstiti svrš. 〈prez. spȕstīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. spȕšten〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| spustiti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | spustim |
| 2. | spustiš |
| 3. | spusti |
| množina | |
| 1. | spustimo |
| 2. | spustite |
| 3. | spuste |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | spustit ću |
| 2. | spustit ćeš |
| 3. | spustit će |
| množina | |
| 1. | spustit ćemo |
| 2. | spustit ćete |
| 3. | spustit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | spustih |
| 2. | spusti |
| 3. | spusti |
| množina | |
| 1. | spustismo |
| 2. | spustiste |
| 3. | spustiše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | spustio sam |
| 2. | spustio si |
| 3. | spustio je |
| množina | |
| 1. | spustili smo |
| 2. | spustili ste |
| 3. | spustili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam spustio |
| 2. | bio si spustio |
| 3. | bio je spustio |
| množina | |
| 1. | bili smo spustili |
| 2. | bili ste spustili |
| 3. | bili su spustili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | spusti |
| množina | |
| 1. | spustimo |
| 2. | spustite |
| glagolski prilog prošli | |
| spustivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| spustio, spustila, spustilo | |
| spustili, spustile, spustila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| spušten, spuštena, spušteno | |
| spušteni, spuštene, spuštena | |
Definicija
| 1. | (koga, što) a. učiniti da tko ili što siđe s višeg mjesta na niže, opr. dignuti, podignuti b. sniziti [spustiti cijene] |
| 2. | (se) a. sići s višeg mjesta na niže, opr. uspeti se [spustiti se s planine] b. pristati na zemlju [spustiti se padobranom; spustiti se avionom] c. pren. postati skromniji, realniji (u planovima, očekivanjima, ambicijama i sl.) [spustiti se na zemlju] |
| 3. | (komu što) žarg., v. krknuti |
Frazeologija
⃟ spustila se noć (večer) smračilo se;
spustiti na zemlju koga učiniti da tko postane realan, razbiti komu iluzije;
spustiti ton 1. početi govoriti tiše 2. pren. postati skromniji u svojim zahtjevima
spustiti na zemlju koga učiniti da tko postane realan, razbiti komu iluzije;
spustiti ton 1. početi govoriti tiše 2. pren. postati skromniji u svojim zahtjevima
Etimologija
✧ s- (sa-) + v. pustiti
