sprézati
sprézati nesvrš. 〈prez. sprȇžēm, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
sprezati | |
prezent | |
jednina | |
1. | sprežem |
2. | sprežeš |
3. | spreže |
množina | |
1. | sprežemo |
2. | sprežete |
3. | sprežu |
futur | |
jednina | |
1. | sprezat ću |
2. | sprezat ćeš |
3. | sprezat će |
množina | |
1. | sprezat ćemo |
2. | sprezat ćete |
3. | sprezat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | sprezah |
2. | sprezaše |
3. | sprezaše |
množina | |
1. | sprezasmo |
2. | sprezaste |
3. | sprezahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | sprezao sam |
2. | sprezao si |
3. | sprezao je |
množina | |
1. | sprezali smo |
2. | sprezali ste |
3. | sprezali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam sprezao |
2. | bio si sprezao |
3. | bio je sprezao |
množina | |
1. | bili smo sprezali |
2. | bili ste sprezali |
3. | bili su sprezali |
imperativ | |
jednina | |
2. | spreži |
množina | |
1. | sprežimo |
2. | sprežite |
glagolski prilog sadašnji | |
sprežući | |
glagolski pridjev aktivni | |
sprezao, sprezala, sprezalo | |
sprezali, sprezale, sprezala | |
glagolski pridjev pasivni | |
sprezan, sprezana, sprezano | |
sprezani, sprezane, sprezana |
1. | v. spregnuti |
2. | gram. navoditi, nizati, mijenjati oblike glagola po odgovarajućem redoslijedu i prema određenim pravilima; konjugirati |