sprijéčiti
sprijéčiti (koga, što) svrš. 〈prez. sprijȇčīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. sprijȇčen〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| spriječiti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | spriječim |
| 2. | spriječiš |
| 3. | spriječi |
| množina | |
| 1. | spriječimo |
| 2. | spriječite |
| 3. | spriječe |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | spriječit ću |
| 2. | spriječit ćeš |
| 3. | spriječit će |
| množina | |
| 1. | spriječit ćemo |
| 2. | spriječit ćete |
| 3. | spriječit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | spriječih |
| 2. | spriječi |
| 3. | spriječi |
| množina | |
| 1. | spriječismo |
| 2. | spriječiste |
| 3. | spriječiše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | spriječio sam |
| 2. | spriječio si |
| 3. | spriječio je |
| množina | |
| 1. | spriječili smo |
| 2. | spriječili ste |
| 3. | spriječili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam spriječio |
| 2. | bio si spriječio |
| 3. | bio je spriječio |
| množina | |
| 1. | bili smo spriječili |
| 2. | bili ste spriječili |
| 3. | bili su spriječili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | spriječi |
| množina | |
| 1. | spriječimo |
| 2. | spriječite |
| glagolski prilog prošli | |
| spriječivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| spriječio, spriječila, spriječilo | |
| spriječili, spriječile, spriječila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| spriječen, spriječena, spriječeno | |
| spriječeni, spriječene, spriječena | |
Definicija
onemogućiti koga da što učini ili izvrši, učiniti da se što ne dogodi
Etimologija
✧ s (a)- + v. prijek
